fbpx

Kako bi se mogla racionalizovati nabavka automobila za javni sektor?

U prethodnom periodu u javnosti je odjeknula informacija da javno preduzeće Putevi Republike Srpske kupuje 21 vozilo ukupne vrijednosti 680.000 maraka. Svakako da je ova informacija imala poseban značaj, jer se na ovaj način raspoređuju javna sredstva. Iako se može naći obrazloženje da je ova nabavka u skladu sa planom nabavki i zakonom, ipak pogled na specifikaciju vozila koja se traže, ostavlja puno prostora za sumnju u regularnost tendera.

Pogledajmo tehničku specifikaciju za lot br 4. koja ima 45 zahtjeva. Oko 10 zahtjeva se može smatrati opravdanim, dok je za ostatak nejasno zašto su uopšte i navedeni. Putničko vozilo koje je namijenjeno inženjeru Puteva Republike Srpske koji često putuje noću, prelazi velike kilometraže, kreće se često po lošem terenu bi trebalo da zadovolji zahtjeve koji mogu stati u jednu rečenicu:

„Putničko vozilo sa dizel motorom zapremine 1.800 do 2.000 kubika, od 100 do 150 konjskih snaga, sa pogonom na sve točkove i automatskim mjenjačem, klima uređajem, i paketom za bezbjednost (elektronski sistemi stabilnosti i vazdušni jastuci).“

Eventualno se mogla specificirati zapremina prtljažnika u slučaju da postoji potreba da se određena oprema vozi na teren. Postavlja se pitanje čime je opravdano da predmetni automobil mora da ima hromiranu prednju masku? Ako je nema, inženjer puteva će slabije obavljati svoj posao? Zašto bi građani plaćali aluminijumske feluge od 17 cola, ladicu ispod suvozačevog sjedala, držač za čašu i pretinac za kišobran. Posebna priča su dimenzije vozila: Putevi RS su preciznom računicom došli do podatka da vozilo koje kupuju mora da bude tačno 4.861 milimetar dužine i 2.013 milimetar širine. Znači ako neki proizvođač ima vozilo koje zadovoljava sve uslove, ali je samo za milimetar kraće/duže ili šire/uže, Putevi RS će njegovu ponudu odbaciti, nebitno kako povoljna bila? Auto radio koji se traži marke Bolero, a na tržištu BiH postoji samo jedna marka vozila koja ugrađuje auto radio pod tim nazivom, čime se može izvući zaključak da je ova nabavka usmjerena na konkretnu marku, a to je možda rezultat dogovora naručioca i datog ponuđača.

Prema našem mišljenju, navođenjem prevelikog broja nepotrebnih zahtjeva u tehničku specifikaciju broj ponuđača se svodi na jednog ili dva. Na taj način se postiže potpuna suprotnost od cilja Zakona o javnim nabavkama, tj. netransparentnost i neefikasnost. Rastrošnost u procesu nabavke plaćaju građani Republike Srpske. Podsjećanja radi, uvođenjem akciza građani plaćaju dodatnih 10 miliona KM mjesečno koji su namjenjeni za putnu infrastrukturu. Tako pribavljenim sredstvima se, kao što vidimo, neracionalno upravlja.

Naš prijedlog za racionalizovanje nabavki u javnom sektoru jeste da se prilikom izrade tehničke specifikacije navode obrazloženja za svaki pojedinačni zahtjev koji mora da ispunjava ponuđač/roba i sl. Ovaj prijedlog je neophodno uvrstiti u zakonski okvir i na taj način će se eliminisati mogućnost navođenja besmislenih zahtjeva, a samim tim povećati konkurencija ponuđača i sniziti nabavna cijena robe ili usluge koja se nabavlja.

(boljepokret.com)