Kako je Ivana postala jedna od najboljih mladih inženjera u SAD (FOTO)

Bila je najbolja plivačica BiH i učesnica Olimpijade u Londonu sa 16 godina, ali je sve sportske uspjehe nadmašila titulom najboljeg studenta na prestižnom univerzitetu u SAD.

Trebinjka Ivana Ninković ima samo 23 godine, a već živi svoj američki san za koji se izborila upornim radom na dva kolosjeka: sportskom i akademskom.

Zahvaljujući medaljama u plivanju, jedna od najmlađih olimpijki dobila je prije nekoliko godina punu sportsku stipendiju na univerzitetu „Arizona State University“ u Feniksu i iskoristila je maksimalno.

U maju 2018. godine mlada plivačica reprezentacije BiH na spisak uspjeha dodala je, tako, možda i najveće i najznačajnije – diplomu iz inženjerstva, nagradu za najboljeg studenta generacije na smjeru softverski inženjering, te medalju za vrhunske rezultate u školovanju.

– Najbolji studenti svih smjerova su bili pozvani na svečanu večeru, gdje su nam dodijeljene medalje za najbolji uspjeh. To mi je jedna od najdražih medalja, iako nije sportska. Nas 18 smo bili počastvovani da sjedimo sa dekanom, najboljim doktorima nauka, najboljim magistrima i glavnim sponzorom na bini gde su se dodjeljivale diplome – priča Ivana za Srpskainfo.

O njenom diplomiranju izvještavala je i američka televizija ABC, s obzirom na to da je među više od 3.000 studenata koji su u maju diplomirali inženjerstvo u SAD, ona bila jedini sportista.

Visoke ocjene, rad na brojnim naučnim projektima, ali i upornost kakvom se diče samo najupešniji sportisti, garantovali su joj i ponudu za posao u struci koja je stigla vrlo brzo nakon diplome.

Već nekoliko mjeseci, tako, ova djevojka živi u Hjustonu i radi u naftnoj kompaniji kao inženjer na održavanju sistema, u vrhunskim uslovima.

Ivanin put do ovakvog uspjeha, kao što to biva, nije bio nimalo lak i zahtjevao je punu predanost onom što se radi.

Posebno kada se zna da je na školovanje u SAD otišla zahvaljujući sportskoj stipendiji, što je značilo da je podjednako morala biti odlična u plivanju i u studijama.

– Uslov da dobijete punu sportsku stipendiju je da se pokažete kao sportista sa potencijalom, a po dolasku na univerzitet da plivate za univerzitetski tim. Na ASU pored toga što moraš redovno da treniraš i da postižeš zadovoljavajuće sportske rezultate, takođe, moraš i akademski da budeš uspješan da bi zadržao stipendiju. Imala sam vrhunske uslove i trenerski tim na čijem čelu je Bob Boumen, najbolji trener u SAD, poznat i kao trener Majkla Felpsa – kaže Ivana.

Godinama je njen dan na ASU počinjao ustajanjem u pet, jutarnjim treningom, a zatim su slijedile obaveze na koledžu, te još dva treninga, a radni dan  bi završavala oko 21 čas.

Sve to je bilo naporno, ali je ona željela da postigne ono što mnogo studenata sa sportskom stipendijom i ne pokušava: da bude najbolja na jednom od najtežih smjerova, jednog od najprestižnijih univerziteta.

I sam njen izbor da studira na studijskom programu koji spaja inženjerstvo i menadžment bio je, kaže, neobičan za sportistu, jer to školovanje zahtjeva mnogo truda, odricanja i vremena.

– Svaki sportista teži da u svom sportu postigne što bolje rezultate, a moj cilj, pored dobrih rezultata, je bio da svoje sportske uspjehe iskoristim za dalje školovanje. Kada je došlo vreme za fakultet, imala sam ponudu sa vise koledža u SAD, a najbolje uslove za sportsko i akademsko napredovanje sam dobila od ASU, koji su mi dali punu sportsku stipendiju. S obzirom na to da se taj univerzitet nalazi među najboljim u Americi, za školovanje je potrebno izdvojiti mnogo novca što je za naše uslove nedostižno – kaže ova devojka sa odlučnim stavom sportiste, ali i nenametljivim osmjehom i držanjem dame.

Nakon što je završila studije, plivanje više nije obaveza, ali Ivana je još daleko od kraja sportske karijere. I dalje trenira i planira nastupe na takmičenjima.

Dok živi svoj zasluženi američki san, ne napušta je ni onaj sportski, da ponovo nastupi na Olimpijadi.

– Mnogo mi nedostaju plivačka takmičenja, zato sam nastavila trenirati i nadam se da cu iduće godine nastupiti na nekim takmičenjima, a Olimpijske igre su san svakog sportiste. Ako budem imala dovoljno vremena i sredstava, bilo bi lijepo da svoju karijeru krunišem još jednim odlaskom na Olimpijadu. Ja sam uporna osoba i kad sebi postavim cilj, ja ga ostvarim, ali kako moj tata kaže, stepenica po stepenica – zaključuje Ivana, kojoj je uzor još od mladih dana u sportu, ali i u životu teniser Novak Đoković.

Najdraža medalja iz Banjaluke

Plivanjem je počela da se bavi sa svega pet godina i to zbog toga što joj je ono preporučeno iz zdravstvenih razloga.

Talenat, ali i predanost, uz nesebično zalaganje i podršku njene porodice su od krhke djevojčice napravili sportku šampionku.

Od svih uspjeha ona se, ipak, s najvećom radošću sjeća bronzane medalje na Juniorskom balkanskom prvenstvu u Banjaluci 2011. godine.

– To je ujedno bila i prva medalja za BiH u ženskoj konkurenciji, a nakon toga sam počela ostvarivati prve značajnije rezultate – prisjeća se Ivana.

Srodna duša iz daleke Australije

Ivana je aktivna i na društvenim mrežama, gdje pratioci mogu vidjeti njene brojne fotografije sa koledža i putovanja po Americi, a među kojima je mnogo i onih sa dečkom Zakom iz Australije, takođe plivačem na studijama u SAD. Kako ističe, on je njena srodna duša, ali za planove za brak je, dodaje, još rano.

Blic