fbpx

U obilasku botaničkog vrta Bože Radmana (95)

Kavkaska jela, ginko, japanska jabuka, Pančićeva omorika, sibirski limun, libanski kedar, rabarbara, tek su dio botaničke bašte u banjalučkom naselju Malta u kojoj možete vidjeti više od stotinu vrsta biljaka.
Botanički vrt u porodičnom dvorištu već šest decenija uzgaja i oplemenjuje novim vrstama Božo Radman, agronom u penziji, koji istinski voli prirodu i život sa njom. Ovaj devedesetpetogodišnji Banjalučanin velikodušno je poveo našu ekipu u obilazak svog malog raja, skrivenog u blizini centra grada, i predstavio nam raznovrsne biljke o kojima svakog dana brine.

U bašti veličine skoro tri duluma, smjestile su se brojne ukrasne, egzotične i ljekovite biljke iz raznih krajeva svijeta koje je Božo dobijao i nabavljao iz sjemenarskih kuća. Od libanskog kedra- četinara kojeg nazivaju i božije drvo, majčine dušice, bijelog sljeza, šarenolikog cvijeća, te povrća i voća, sve to buja u ovoj pravoj oazi prirode koju su stvorile vrijedne ljudske ruke.

– Imam desetak sorti jabuka, krušaka, upravo da vidim kako koja uspijeva. Ovo je đulabija, jako kvalitetna i sočna jabuka, ali je praktično nestala. Đul je u stvari ruža, a abi- voda, što znači jabuka kao ružina voda. Imaju i četiri sorte smokve, a cilj mi je bio da nađem onu koja je naprilagodljivija ovdje, koja neće smrznuti – pojašnjava Božo.

Pokazuje nam u obilasku bašte i rani drenjak- nije krupan, ali je kvalitetan, i mora, priča naš domaćin, nastojati da ga umnoži.

Ovaj vitalni penzioner, uvijek je živio zdravim životom, okružen prirodom, bavio se gimnastikom, a na duvan i alkohol nikada nije ni pomišljao. Skromni Božo ne voli ipak toliko da priča o sebi, koliko o biljkama kojima je podario život, svaku zna ponaosob i o svakoj se stara sa istim žarom.

Zanimljivo je da je i Božin otac prije skoro jednog vijeka posadio nekoliko stabala na šetalištu ispred kuće, od kojih i danas još listaju tri kestena.

– Kada je otac ovo kupio, sve je bio šljunak. Kuću je sagradio i uselio 1920. godine, a nas je bilo osmoro djece, nije se moglo samo od plate živjeti, držali smo krave, svinje. Kasnije, kada sam završio fakultet u Zagrebu i došao u Banjaluku, preorjentisao sam ovo zemljište da bude park – govori Božo, koji je lani dobio i specijalnu nagradu Grada za doprinos u očuvanju zelenila na području Banjaluke.

Sve biljke podjednako njeguje, zaliva ih, okopava i orezuje, a među najdražim su mu Pančićeve omorike.

Uvijek ga je vodila želja da posadi vrste interesantne za naše podneblje, ali u dvorištu slabo više ima slobodnog prostora za još novih biljaka.

– Ovo je križanac između dvije vrste ljeske, mečje koja raste kao veliko drvo i obične, ja sam ih ukrštao. Ovdje je i jedan limun koji je otporan na zimu, a služi kao podloga za druge limune da budu otporniji. Ipak, ne bih ga nikad više posadio jer ima strašno puno bodlja- iskren je ovaj Banjalučanin, koji, kaže, uvek eksperimentiše u vrtu, i smatra da bi svaki agronom trebao da ima svoju baštu, da bude sa prirodom.

 – Priroda me uvijek vukla, radio sam i u naučnim ustanovama, a nauka uvijek istražuje nikad ne miruje. Ja mnogo štošta napravim što znam da i ne valja, ali pratim šta se dešava. Ne zapisujem te stvari, pamtim ih- govori Božo, i danas pun ideja na čemu mu mogu pozavidjeti i mnoge mlađe generacije.

U njegovom botaničkom vrtu je uvijek živo, slika parka sa više od stotinu vrsta jedinstvena je za svako godišnje doba, u proljeće je puno cvijeća i kako jedno prolazi, drugo dolazi, jesenje boje daju mu posebnu čar, dok jele i borovi stvaraju pravu zimsku idilu. Boži Radmanu velika je želja da objavi brošuru sa fotografijama botaničke bašte i biljaka u proljeće, ljeto, jesen i zimu i tako ovekovječi čarobne slike prirode smještene skoro u srcu Banjaluke.

 Prizor od kojeg zastaje dah

Klima koje se posljednjih godina značajno promijenila uticala je i na biljke, pojavile su se mnoge bolesti koje su uništile neke vrste u ovoj botaničkoj bašti.

Stradala je tako i visoka sekvoja koju je Božo bio uzgojio. Kako ju je sam posadio, sam ju je i orezao kada se osušila, a slika agronoma kako se u devetoj deceniji penje po drvetu, definitivno je prizor od kojeg zastaje dah.

(Blic)