Banjalučki gimnazijalci obilježili četiri decenije mature

Kada je Momčilo Bajagić Bajaga napisao pjesmu “Moji drugovi” kao da je mislio na generaciju banjalučkih gimnazijalaca, koji su 1979. napustili školske klupe i kao biseri se rasuli po cijelom svijetu.

Od njih 381, koliko ih je maturiralo krajem osme decenije prošlog vijeka, polovina je u subotu, 8. juna, ponovo sjela u klupe, prisjetila se školskih dana i brojnih dogodovština i tako obilježila 40 godina mature.

Gimnazijom se tog dana prolamao zvuk “Gaudeamusa”, a kao pozdrav generaciji je nastupio  gradski hor “Jazavac”.

Svojim učenicima dirigovala je profesorica muzičkog  Ilijana Vidaković.

“Bili su uglavnom odlični učenici, kasnije studenti, a danas uspješni u svojim profesijama. Imamo poznatih ljekara, inženjera, profesora, ekonomista, ambasadora. Bili su toliko vezani jedni za druge kao da su bili jedno biće. Ljubav iz 1979. godine uopšte nije izblijedjela”, kazala je profesorica.

Svetlana Matijaš-Grgić, ekonomista i jedan od organizatora jubileja, kaže kako su se učenici družili bez ikakvih predrasuda, pomagali jedni drugima i bili nerazdvojni.

“Najveći uspjeh naše generacije je taj da smo bili i ostali ljudi uprkos ružnim stvarima koje su se desile devedesetih godina. Nismo izgubili humanost”, kaže ona.

Dejan Popović, jedan je od onih gimnazijalaca koji za raziku od većine kolega nije završio fakultet, ali mu to, kako kaže, nije bila kočnica u životu i radu. Danas je uspješan preduzetnik.

“Bila su to drugačija vremena, s puno više mogućnosti za mladog čovjeka. Danas je sve puno teže”, kazao je Popović.

Jedan je od mnogih koji su srednjoškolske ljubavi krunisali brakom, a vjenčao se s koleginicom iz razreda.

Kristalna sala hotela “Bosna” bila je domaćin maturantima, koji su minutom ćutanja odali počast za 21 prijatelja koji više nisu među živima.

Nakon toga počelo je veselje koje je trajalo do duboko u noć, a maturanti su plesali i radovali se kao da nisu 40 godina stariji.

Čarobno veče imalo je i humanitarni karakter jer je za dvije oboljele prijateljice prikupljeno oko 3.000 maraka.

Da se prijatelji ne zaboravljaju, govori primjer jednog razreda, koji svakog mjeseca prikuplja novac za svoju drugaricu i tako je izdržavaju.

U znak sjećanja na generaciju 1975-1979. u parku “Petar Kočić” nedavno je zasađeno drvo prijateljstva kao poklon gradu.

Nezavisne