U Banjaluci su bile i ostale neprikisnovene prirodne ljepote: Vrbas, zelenilo, šume nadomak grada, izletišta Trešnjik, Šehitluci, Šibovi. Ljepoti grada doprinose i obnovljene bogomolje, Hram Hrista Spasitelja i Ferhadija.
Kastel je, naravno, biser istorijskog nasljeđa, koji se savršeno uklapa u taj ambijent, kao i aleje, koje čak i najuži centar grada čine “mekšim” i plemenitijim.
Ono što se u ovakvu sliku grada ne uklapa, jeste prekomjerna izgradnja. Kao da su parkovi, Vrbas, Kastel… zatrpani čelikom i betonom. Tužno je vidjeti zgrade bez travnjaka i dječijeg igrališta, bez ijednog drveta u dvorištu. To nije Banjaluka kakvu želimo.
Ne dopada mi se ni kulturna politika grada, koja često forsira jeftinu zabavu, šarenilo i buku, nauštrb istinske umjetnosti.
Tužno je i što u gradu, koji se može ponositi hiljadama biciklista, ima tako malo biciklističkih staza.
(Srpska Info)
