Home BiH Izmjene zakona protiv radnika

Izmjene zakona protiv radnika

Vlada Republike Srpske juče je raspravljala o prijedlogu izmjena i dopuna o štrajku. Izmjene koje će se naći pred poslanicima na prvoj narednoj sjednici novog skupštinskog saziva neće ići na ruku radnicima.

Radnici u Republici Srpskoj ostaju kratkih rukava zbog izmjena zakona o štrajku. Prava zbog kašnjenja plata, loših uslova rada ili mobinga će morati da potraže na nekom drugom mjestu, jer štrajk kao opciju neće imati u potpunosti. Sve odluke o minimumu procesa rada za vrijeme štrajka donosiće poslodavac.

’’Traženo je da bude arbitražna komisija mi to nismo mogli prihvatiti iz pragmatičnih razloga, jer bi to podrazumijevalo i neke druge odredbe prilagođavati tome. Poslodavac u Javnim preduzećima je valjda toliko odgovoran i nosi odgovornost te vrste prema javnosti da ima pravo da kaže da li je to 20 ili 30 odsto’’ – kaže za BN TV ministar rada i boračko – invalidske zaštite RS Milenko Savanović.

Zakon o štrajku kao i svi prethodni posvađali su socijlane partnere. Sindikat krivi Ministarstvo rada za neprihvatanje arbitražne komisije. U tom lancu prebacivanja odgovornosti sa jednih na druge – najslabija karika će biti radnici.

’’Ukoliko poslodavac i radnik ne postignu saglasnost oko minimuma procesa rada onda ta vrsta oruđa ostaje u rukama poslodavaca i on može recimo u nekom Domu zdravlja da odredi da od 20 radnika, 19 treba da radi a jedan štrajkuje i sve će da bude u skladu sa zakonom. To praktično znači da je vrlo upitno da li će ti radnici u djelatnostima posebnog interesa imati ikada mogućnost da se za svoja prava bore na legitiman način, a to je da orrganizuju štrajk i taj zakon je za nas neprihvatljiv’’ – poručila je predsjednik Saveza sindikata RS Ranka Mišić.

Izmjene zakona o štrajku najviše će da osjeti privatni sektor, jer nemaju ni kolektivne ugovore, a ni plate kojim bi se mogli pohvaliti. U Željeznicama Srpske gdje radnici mogućnost štrajka za bolja radnička prava koriste vrlo često, kažu da se sve svodi na to da se radniku oduzmu sva prava, ali da ostanu obaveze.

’’Ja samo mogu reći da je ovo zadnji ekser u kovčegu radničkih prava. Sama činjenica da poslodavac određuje minimalni proces rada, jednostavno poništena su sva radnička prava i sindikalno djelovanje. U dogovoru minimalnog procesa rada, da radnik izrazi svoje nezadovoljstvo gdje će da traži da ide npr. 50 ili 60 odsto minimalni proces rada, poslodavac ako kaže da želi 100 odsto, ako nema dogovora određuje pslodava,c što ne da je diskriminirajuće već su sveli radnika da bude u blatu i na koljenima’’ – kaže Boris Šukalo, koji se zajedno sa ostalim sindikalnim kolegama u ŽRS borio za prava radnika.

Sve je počelo zakonom o javnom redu i miru, pa nakon toga zakonom o javnom okupljanju. Radnici ukoliko žele da se bora za radnička prava koja su sve ugroženija, očigledno će morati da sačekaju prvo odborenje od poslodavaca za štrajk. Ukoliko ga ne dobiju, odborenje od države kada i gdje će se moći čuti njihov glas borbe za pravdu. Ukoiko prethodno ne odustanu i ne odu iz ove zemlje.

(BN)