Home Vijesti Jedine smo preživjele “Bljesak” u Medarima

Jedine smo preživjele “Bljesak” u Medarima

0

Tata je dobio metak u čelo i pao na prag kuhinje… Instinktivno sam seki stavila ruku na usta da je ne čuju kako vrišti”, priča danas za Novosti Zvjezdana Vukajlović.

Od 22 žrtve bilo je 11 žena i troje djece, ali zločin se još uvijek “istražuje”

“To jutro smo se probudili jako rano, prije šest. Mama je otišla na posao u Okučane, gdje je za UNHCR radila kao patronažna sestra, a tata u dvorište po drva. Seka i ja smo ga čekale u kuhinji gdje je trebao naložiti vatru i napraviti nam doručak. Odjednom smo začule komešanje, približile se prozoru i vidjele da našoj kući prilaze vojnici. Tati je jedan od njih rekao: “Željko, predaj se.”

Dobio je metak u čelo i pao na prag kuhinje – tako se u razgovoru za Novosti danas prisjeća 32-godišnja Zvjezdana Vukajlović, čiji je otac Željko Dićko 1. svibnja 1995., na samom početku akcije “Bljesak”, ubijen u Medarima, zapadnoslavonskom selu koje se nalazilo u zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda.

Očito je to napravio netko tko ga je poznavao. Jer kako bi mu drugačije znao ime. Iako sam tada imala šest godina, odmah mi je bilo jasno što se dešava. Instinktivno sam seki stavila ruku na usta da je ne čuju kako vrišti. Nisu nas primijetili pa su otišli dalje. A onda su uslijedili užasni krici naših prvih komšija. Bila sam dijete, što sam mogla napraviti… – dodaje Zvjezdana.

“Molim vas, nemojte nas ubiti, nismo vam mi ništa krive”, preklinjala sam vojnika koji nas je pronašao.

“Ne brinite, došao sam da vas spasim”, odgovorio je i potom me uzeo u naručje, a drugi seku – priča nam Zvjezdana

Dvadesetosmogodišnji Željko Dićko, čija se kuća nalazila svega 20-ak metara od baze mirovnih snaga UN-a, prva je od ukupno 22 žrtve srpske nacionalnosti u dobi od sedam do 88 godina koje su pripadnici Hrvatske vojske toga dana ubili u selu nedaleko od Nove Gradiške.

Među ubijenima hladnim i vatrenim oružjem je i Željkova majka Ruža Dićko (52), ali i još deset žena i troje djece: brat i sestra Goran (11) i Gordana Vuković (8) te njihova sestrična Dragana Vuković (7).

Od svih koji su toga dana bili u Medarima, preživjele su jedno Zvjezdana i njezina dvije godine mlađa sestra Slađana. Uz pomoć još jednog, spasio ih je hrvatski vojnik kojem do danas ne znaju ime.

– Nakon nekoliko sati išli su od kuće do kuće kako bi, valjda, provjerili je li itko ostao živ. Čule smo da se netko približava, pa smo se sakrile u ormar.

“Molim vas, nemojte nas ubiti, nismo vam mi ništa krive”, preklinjala sam vojnika koji nas je pronašao. “Ne brinite, došao sam da vas spasim”, odgovorio je i potom me uzeo u naručje, a drugi seku. Tako su nas nosili do obližnje kuće u kojoj je bio Crveni križ – govori Zvjezdana Vukajlović, koja je o svemu, još kao maloljetnica, posvjedočila pred Županijskim državnim odvjetništvom u Osijeku.

Iako informacije Ministarstva obrane, objavljene na njegovim službenim stranicama, pokazuju koje su točno jedinice HV-a bile na glavnim pravcima napada na tom području – a riječ je o “81. gardijskoj bojni, Petoj gardijskoj brigadi, te dijelovima Prve, Druge i Treće gardijske brigade” – počinitelji zločina do danas nisu procesuirani.

Štoviše, uoči 26. godišnjice “Bljeska”, operacije koju se u dijelu braniteljskih i desnih političkih krugova uporno označava kao “akciju bez mrlje”, Novostima je iz osječkog Županijskog državnog odvjetništva odgovoreno da se čitav slučaj i dalje nalazi u predistražnoj fazi.

“U suradnji s drugim nadležnim tijelima i nadalje provodimo izvidne radnje radi utvrđivanja uzroka smrti civilnih osoba stradalih u Medarima tijekom vojno-redarstvene akcije ‘Bljesak’ te radi otkrivanja počinitelja ratnih zločina protiv civilnog stanovništva i drugih kaznenih djela”, stoji u odgovoru.

Ostatak teksta pročitajte na portalu NOVOSTI