Home Vijesti Natalija Trivić: Banjaluku učiniti mjestom kulturnog nadahnuća

Natalija Trivić: Banjaluku učiniti mjestom kulturnog nadahnuća

0

Natalija Trivić, rođena 1980. u Banjaluci. Magistrirala produkciju medija na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gdje pohađa i doktorske studije. Višegodišnju karijeru u medijima zaokružila je na mjestu direktora Televizije Republike Srpske, nakon čega se rukovodila Direkcijom za marketing Optima Grupe.

Trenutno zaposlena u Ministastvu za ekonomske odnose i regionalnu saradnju RS a mjestu savjetnika ministra. Direktor Internacionalnog festivala kulture Dukatfest. Udata majka dvoje djece. Potpredsjednik Ujedinjene Srpske.

Šta biste izdvojili kao najvažnije stvari koje se odmah moraju mijenjati?

Kao majka dvoje djece suočavam se sa činjenicom, kao i većina roditelja sa kojima sam razgovarala, da djeca i mladi u Banjaluci nemaju osmišljene aktivnosti i sadržaje po njihovoj mjeri, mjeri novih generacija. Šta znači imati park bez namjenski osmišljenih prostora za igru o razonodu prilagođenu različitim uzrastima i interesima djece ? Ili, šta znači biti talentovan ukoliko vas samo tapšu po ramenu za uspješne rezultate i to sa pravom, ali tu staje sva priča o uspješnim mladim ljudima koji trebalo da se usavršavaju, te nas vode u budućnost. Osnivanjem Instituta za inteligentu i talentovanu djecu, mislim da možemo mnogo pomoći, kao i osnivanjem multimedijalnog centra za mlade. Pronatalitetna politika svakog grada ne treba da je samo mrtvo slovo na papiru već podsticaj roditeljima u smislu subvencija ili oslobađanja od plaćanja određenih naknada. Besplatan parking nosiocima porodičnog prava, besplatna pohađanja vannastavnih aktivnosti djece, subvencije za javni prevoz samo su neke od mjera za višečlane i socijalno ugrožene porodice koje ne iziskuju direktno novac iz budžeta grada već ustupak grada navedenim korisnicima tog prava. Mnogo bi lakše bilo i roditeljima kada bi se postavili isti uslovi za upisivanje djece u vrtiće, javne i privatne i niz drugih stvari koje bi bile podsticaj omladini da se edukuje i gradi svoj život zdravo, učeći se pravim životnim vrijednostima.
Naše analize su pokazale da gore navedeno ne zahtijeva velika finansijska ulaganja. Naprotiv, najčešće novac nije presudan faktor koji određuje možemo li nešto postići ili ne. Mnogo važnije su volja i htijenje da nešto uradimo.

Šta penzioneri mogu da očekuju?

Kvalitet života penzionera u Banjaluci je minimiziran i svodi se na opstanak. Penzije i ostala primanja dovoljna su samo za egzistenciju što je poražavajuće i nedostojno ličnosti čovjeka koji je radni vijek bespoštedno proveo zalažući se za razvoj zemlje u kojoj mi danas kako-tako živimo. Svaka penzija je unaprijed već potrošena jer pored osnovnih namirnica, minimalnih davanja za režije i lijekove bez kojih se „baš ne može“, ne preostaje nizašta više. Otežavajuća okolnost je i ta što penzije često budu jedino sredstvo i za izdržavanje djece koja nisu zaposlena. Prvi korak je poboljšati zdravstveno socijalni status penzionera kroz posebne liste za manja čekanja u ambulantama, redovne kućne posjete za teže oboljele, nabavkom pokretnog ultrazvuka, subvencije za plaćanja vode, struje i javnog prevoza, i td. Značajan segmet kvaliteta života penzionera je razonoda i slobodno vrijeme. Uređenje prostora za kreativne i rekreativne aktivnosti, za druženje i razonodu, ali i organizovanje događaja za stariju opulaciju je jedan od prioriteta Ujedinjene Srpske.

Postoji li način da se kultura u gradu stavi na mjesto na kojem zaslužuje da bude?

Poražavajuća je činjenica da je kultura u gradu potpuno marginalizovana. Kako to sve izgleda odlično opisuju pitanja da oni koji upravljaju gradom svake godine postavljaju isto pitanje organizatorima prestižnih festivala, a to je „Po čemu su Dukatfest, Demofest, Animafest, Kratkofil, Tetar fest od interesa za grad?“ Očigledno ne znaju ili možda ne razumiju da upravo navedeni festivali imaju deset uspješnih godina iza sebe, da su svjetskog nivoa, te da ih svake godine posjeti nekoliko hiljada građana i turista koji ostavljaju svoj novac boravkom u gradu. I od kojih grad ima intreres. Da ne govorim o manjim kulturnim projektima koji se sve više gase. Centar grada treba da bude mjesto oplemenjeno kulturno – umjetničkim izrazom, domaćih i stranih stvaraoca. To je moguće ostvariti kroz umrežavanje kreativaca i umjetnika u Klaster kreativaca koji bi, povezan  sa privrednim subjektima i javnom upravom, podržan kroz međunarodne projekte kreirao kulturno – umjetničke proizvode koji bi centar Banjaluke učinio mjestom kulturnog nadahnuća.

(Srpska Cafe)