Home Vijesti Nekadašnji đaci Učiteljske škole nakon pola vijeka ponovo u keceljama

Nekadašnji đaci Učiteljske škole nakon pola vijeka ponovo u keceljama

0

Maturanti koji su Učiteljsku školu u Banjaluci završili davne 1969. godine, u subotu su obilježili vrijedan jubilej, 50 godina mature.

Maturanti su se okupili u dvorištu nekadašnje Učiteljske škole, a današnjeg Prirodno-matematičkog fakulteta. Jedan od njih je i bivši novinar i urednik “Glasa Srpske” Pantelija Matavulj.

– Okupili smo se da nas sjećanje mine, da se prebroje sijede glave, da se prepoznaju drugovi i drugarice iz školske klupe i da se još jednom prisjetimo druženja i školskih dana – kazao je Matavulj.

Graja je ispunila dvorište stare Učiteljske škole, ali ovoga puta to nisu bili neiskusni maturanti, nego ushićeni učitelji, profesori, nastavnici, pedagozi, koji su prepričavali dogodovštine i nestašluke. Zdravko Jović, koji je nakon mature upisao studije i postao profesor istorije i geografije, prisjetio se kako su tada predavači težili da od učenika stvore svestrane i obrazovane ličnosti.

– Profesor logike je bio strašan stručnjak. On je mogao da pronikne u suštinu. Gleda te i poslije pet minuta o tebi može da ispriča sve. Pozna te u mali prst. To se danas rijetko sreće – prisjetio se Jović i dodao da se tad tačno znalo ko je najbolji, a ko najbrži. U njihovom odjeljenju to je bio Jelenko Bojić, koji je kasnije radio kao profesor psihologije u banjalučkoj Gimnaziji.

Svoju sreću nije krila ni Ankica Smiljčić, koja je predavala razrednu nastavu “pilićima” u Ivanjskoj, kako je nazvala svoje učenike. Iako u penziji i danas prati dešavanja u prosveti.

– Promijenili su se i nastavnici i učenici. Prilagodili bismo se mi stari djeci, ali oni nama ne bi sigurno – kaže Smiljčić i dodaje da u svakom zanimanju ima zalutalih, ali da i danas ima i te­ kako kvalitetnih kadrova.

Poštovanje školi, znanju, profesorima i kolegama, neki od njih su iskazali došavši obučeni onako kako su nekada dolazili u školu – u keceljama.

– Došli smo u keceljama, da se prisjetimo kako je nekada bilo. Lijepo je vidjeti šta je vrijeme uradilo od ljudi i prisjetiti se kako je nekad bilo – kaže Danica Grujić-Rević.

Nakon okupljanja, u učionici su minutom ćutanja odali poštovanje profesorima i kolegama koji više nisu među živima. Nakon toga, počeo je školski čas, na kojem su se prisjećali srećnih školskih dana. Slavlje su nastavili u restoranu, a svaka maturantkinja dobila je po ružu. Veseli maturanti slavlje su završili pjesmom “ Prijatelji dragi, gdje ste”.

Vragolani

Maturanti su se prisjetili svojih nestašluka, a kako kažu, iako su profesori bili strogi i zahtijevali disciplinu, znali su biti i vragolani.

– Znali smo prevariti profesora i pobjeći u bioskop. Nerijetko smo tamo znali sresti upravo onog sa čijeg časa smo pobjegli – kroz smijeh se prisjećaju nekadašnji učenici.

glassrpske.com