Home Vijesti “NESTALO JE MOJE SVE” Neutješna majka mladića koji je poginuo u Njemačkoj

“NESTALO JE MOJE SVE” Neutješna majka mladića koji je poginuo u Njemačkoj

Nema više moga srca i moje duše. Nestalo je moje sve! Kada smo se posljednji put čuli rekao mi je da se ništa ne sekiram. Da se dobro snašao i da mu se sviđa Njemačka. Nadao se boljem poslu i namjeravao je da ostane tamo da živi. Radovala sam se njegovoj sreći, a dočekala ovo zlo.

Ovako je za Novosti majka nastradalog Miloša Zdravkovića (22), Tanja (43), u suzama govorila nakon tragične saobraćajne nesreće u Njemačkoj u kojoj je Marko poginuo.

Otac Srđan (60) zamišljen sjedi u uglu sobe. I on je, kao i nesrećna majka, pod dejstvom lijekova za smirenje. Tiho dodaje da im je sada sve džaba.

– Čekamo da nam kući dođe. Da ga posljednji put zagrlimo. Ode nam Marko. Ne ostvari mu se nijedan san. Nijedna želja. Bio je mnogo vrijedan. I da izore, i da posije, brinuo je i o stoci, obrađivao vinograd. Pričao mi je da će, kada završi novu kuću, i ovu staru da pritegne. Radio je kao vojnik po ugovoru. Dao je otkaz i jedno vrijeme to od mene krio. Tada je odlučio da ode iz zemlje i da krene putem mog pokojnog oca, koji je bio armirač. Konačno zadovoljan, ali naša sreća je trajala kratko – priča nesrećna majka, koja se, po saznanju da je izgubila sina, onesvijestila.

Marko Zdravković (22), iz leskovačkog sela Brestovac, još kao dijete je svoju budućnost vidio u inostranstvu. Htio je da pomogne roditeljima da završe novu kuću, da sebi kupi auto, da se skući, pa da se oženi i da roditeljima podari unuke. Bio je vrijedan i pošten. Nije se libio nijednog posla, ali je želio da zaradi više i da cijeloj porodici omogući bolji život umjesto preživljavanja.

Prije mjesec dana uputio se na rad u Njemačku, i tamo, u teškoj saobraćajnoj nesreći, izgubio život. Tu su stali svi Markovi snovi, a njegov porodični dom ispunile su suze i bol. Za Markom tuguje cijelo njegovo rodno mjesto, jer je bio, kako pričaju u selu, mladić za primjer.

Otac Srđan je poslije 37 godina radnog staža dobio otkaz, a majka radi kao kuvarica u jednom brestovačkom restoranu. Obrađuju i porodično imanje, ali Marko je za sve njih želio bolje i više.

– Kada je kretao na put, bio je nasmijan i pun optimizma. Nema više njegovog osmijeha, ljepote, pameti, nema naše snage koja nas je vukla naprijed. Eto šta nam učini ta sudbina – izgovara majka dok prima saučešće rodbine i prijatelja.