Home Vijesti Nisam mogao slaviti, slagao bih da kažem da jesam

Nisam mogao slaviti, slagao bih da kažem da jesam

Nikada više nisam tražio riječi koje ne mogu da pronađem.

Valjda to tako ide kada se u čovjeku sve pomiješa.

Ljubav sa nepravdom koju osjetiš.
Naivnost sa njihovom podlom mudrošću.

Iskrena borba sa lažnim patriotizmom.

Gledam danas sve te ljude, mnoge sa kravatama i odjelima kako slave DAN OTADŽBINE koju su POKRALI.

Ni stida, ni srama.
Oni u prvom planu kao neki OSLOBODIOCI, a stvarni borci bez invalidnina, boračkih dodataka na samim marginama društva.

Veliki je danas DAN, znam, osjećam!
Baš zbog toga sve što čovjeka tišti postaje veće i sve više u sebi to osjeća.

Nisam mogao slaviti, slagao bih da kažem da jesam.

Ustvari, zapitao sam se šta da slavim?
Spoljnu prividnu slobodu, a unutrašnje ropstvo?

Svakodnevni odlazak mojih prijatelja i sugrađana?

Nerasvjetljena ubistva?

Pokradene institucije i lopove koji slobodno hodaju?

Volim svaki grumen ove zemlje i baš zbog toga sam danas tužan.

Sve vidim, a trenutno malo toga mogu promijeniti.

Teško je čestitati rođendan nekom ko je bolestan i ranjen, a ti zemljo moja jesi.

Ranjena od onih koji te decenijama vode stranputicom.

Zaražena kriminalom i korupcijom.

Spolja zaglađena, a unutra nemoćna da sačuva svoja čeda koja odlazi.

Nemoćni i mi sa tobom, ali nemamo pravo odustati.

Boriti se moramo. Ostati hoćemo i suočiti se sa svim što nam prijeti spolja i iznutra.

Na tvoj rođendan ti mogu obećati da od tebe odustati nećemo.

To je ono što mogu za tvoj rođendan reći i učiniti, a slaviti ne mogu!

Slavićemo kada PRAVDA, LJUDSKOST, SLOBODA, DOSTOJANSTVO i normalne ljudske vrijednosti pobjede, a do tada borba neprestana.

To je zavjet tebi u ime svih pravdoljubivih ljudi.