Nisam mogao slaviti, slagao bih da kažem da jesam

Nikada više nisam tražio riječi koje ne mogu da pronađem.

Valjda to tako ide kada se u čovjeku sve pomiješa.

Ljubav sa nepravdom koju osjetiš.
Naivnost sa njihovom podlom mudrošću.

Iskrena borba sa lažnim patriotizmom.

Gledam danas sve te ljude, mnoge sa kravatama i odjelima kako slave DAN OTADŽBINE koju su POKRALI.

Ni stida, ni srama.
Oni u prvom planu kao neki OSLOBODIOCI, a stvarni borci bez invalidnina, boračkih dodataka na samim marginama društva.

Veliki je danas DAN, znam, osjećam!
Baš zbog toga sve što čovjeka tišti postaje veće i sve više u sebi to osjeća.

Nisam mogao slaviti, slagao bih da kažem da jesam.

Ustvari, zapitao sam se šta da slavim?
Spoljnu prividnu slobodu, a unutrašnje ropstvo?

Svakodnevni odlazak mojih prijatelja i sugrađana?

Nerasvjetljena ubistva?

Pokradene institucije i lopove koji slobodno hodaju?

Volim svaki grumen ove zemlje i baš zbog toga sam danas tužan.

Sve vidim, a trenutno malo toga mogu promijeniti.

Teško je čestitati rođendan nekom ko je bolestan i ranjen, a ti zemljo moja jesi.

Ranjena od onih koji te decenijama vode stranputicom.

Zaražena kriminalom i korupcijom.

Spolja zaglađena, a unutra nemoćna da sačuva svoja čeda koja odlazi.

Nemoćni i mi sa tobom, ali nemamo pravo odustati.

Boriti se moramo. Ostati hoćemo i suočiti se sa svim što nam prijeti spolja i iznutra.

Na tvoj rođendan ti mogu obećati da od tebe odustati nećemo.

To je ono što mogu za tvoj rođendan reći i učiniti, a slaviti ne mogu!

Slavićemo kada PRAVDA, LJUDSKOST, SLOBODA, DOSTOJANSTVO i normalne ljudske vrijednosti pobjede, a do tada borba neprestana.

To je zavjet tebi u ime svih pravdoljubivih ljudi.